Na Bogojavljenje, 19. januara, završavaju se nekršteni dani, ana taj dan u svim crkvama i hramovima osvećuje se voda. To je svečani obred, kojem prisustvuje veliki broj vernika i osvećenu vodu nose u svoje domove, jer se ta Sveta Vodica – Bogojavljenska, čuva u svakoj kući preko cele godine kao velika svetinja.
Bogojavljenska vodica se upotrebljava od Krstovdana uoči Bogojavljenja i osvećenja vodice na sam dan Bogojavljenja pa do iduće godine. Tokom tih dana se vodica upotrebljava za sve što je na duhovnu korist i zdravlje, a nakon praznika se upotrebljava u slučaju da se neko razboli ili se ne oseća dobro, piše Kurir. Uzima se ujutro natašte.
Sveta Vodica, naročito ona Bogojavljenska (koju narod uglavnom i nosi svojim domovima), može se čuvati neograničeno vreme. Ma koliko je dugo čuvali, ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ima u narodu porodica koje Bogojavljensku vodicu čuvaju po trideset i više godina, s tim što svake godine, od nove vodice, kada je donesu iz crkve, pomalo dodaju u flašu u kojoj drže staru vodicu.
No, glavno pitanje je „nakon jedne godine, kada stigne nova vodica, šta da se radi sa starom?“ Odgovor na to pitanje, u crkvenim knjigama ne piše, niti ima bilo kakvo pisano naređenje u vezi toga. Ali zato postoji narodno predanje i običaj kojeg je Crkva prećutno usvojila, te je isti stekao predanjsku vrednost, kao i mnoge druge stvari koje se putem predanja u Crkvi čuvaju.
Dakle, po tom narodnom predanju, a sada i crkvenom predanju, ukoliko se sva količina Bogojavljenske Vodice ne utroši pobožno u toku godine, onda se taj ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cveće. U svakom slučaju tamo gde se neće izložiti gaženju i obesvećenju
UDARNA VEST.rs
