U Specijalnom sudu u Beogradu danas se nastavlja suđenje klanu na čijem čelu su Veljko Belivuk i Marko Miljković.
Optuženi bi danas trebalo da nastave iznošenje svojih odbrana.
U Specijalnom sudu u Beogradu danas se nastavlja suđenje klanu na čijem čelu su Veljko Belivuk i Marko Miljković.
Optuženi danas nastavljaju iznošenje svojih odbrana.
11.21 – Pauza
Sudija je odredila pauzu, posle čega bi odbranu trebalo da iznosi Milovan Tadić, bivši dečko starlete Tijane Ajfon, koji je osim po vezi sa njom javnosti poznat i po tome što mu se sudi za prebijanje gosta kluba Tilt Slobodana Vukića u kom je radio kao obezbeđenje. Vukić je, podsetimo, preminuo posle zadobijenih povreda.
11.15 – Svađa u sudnici
Advokat Vesna Golubović pitala je Vučeljića da li zna ko je angažovao navodne plaćenike iz Hrvatske da se sukobe sa drugom navijačkom frakcijom Partizana 2017. godine, navodeći da oštećeni sumnjaju da je to dovelo do smrti Gorana Veličkovića. Vučeljić je rekao da ne zna ko je platio hrvatske državljane, ali je ovo pitanje dovelo do svađe i rasprave u sudnici između Golubovićeve i branilaca optuženih, pa je reagovala i sudija koja je smirila svađu u sudnici.
Advokat Vesna Golubović pitala je da li je poznavao ubijenog Veličkovića.
– Znam ko je, ali nismo imali prilike da se sretnemo na Partiznovom stadionu. On je bio na Istoku, ja na Jugu. Bio je jedan od vođa tamo, Jang bojsa, a u trenutku te podele je bio vođa jedne od frakcija na Istoku – rekao je Vučeljić, na šta je reagovao ponovo njegov advokat i zapretio da će da napusti sudnicu ukoliko optužđeni nastavi da odgovara na pitanja.
11.05 – Optuženi Miljković imao pitanja za Vučeljića
Da postavi pitanja Vučeljiću, javio se i optuženi Marko Miljković.
Miljković: Reci mi Sale, da li je I.S. i pre tog avgusta spavao tu?
Vučeljić: Mislim da jesam, tu su se pravile žurke, deca su se skupljala mislim da sam ga jednom zatekao tu.
Miljković: Jesu li video da su fudbaleri dolazili tu da se slikaju?
Vučeljić: Jesu, to je bio neki marketing, da se urade slike sa likom pokojnog Miše Tumbasa. Slikanje je bilo, bili su u tom restoranu svi fudbaleri, Uprava.
Miljković: Jeli neko iz Uprave dolazio tu da pije kafu, jesu li igrali bilijar, stoni tenis?
Vučeljić: I fudbaleri, i Uprava kluba
Miljković: Kako je to izgledalo dok nismo sredili?
Vučeljić: Bila je rupa, smetlište, zmije su počele da izlaze
11.00 Belivuk ispituje Vučeljića
Priliku da Vučeljiću postavlja pitanja iskoristio je i optuženi Veljko Belivuk
Belivuk: Reci mi Sale ispod koje tribine se nalazi taj kako ga zove tužilaštvo, bunker?
Vučeljić: Ispod Istočne tribine
Belivuk: Šta je iznad?
Vučeljić: Kancelarije, Uprava kluba, Jugoslovensko sportsko društvo, kafić, postoji ulaz iz Uprave kluba sa zadnje strane, tu su stalno ulazili izlazi. Uđe se, imaju stepenice koje su sastavni deo restorana.
Belivuk: Koliko je ljudi dnevno prolazilo tim stepenicama po tvojoj proceni?
Vučeljić: Ne znam, mnogo ljudi, to je kafić. To su gore kancelarije, sala za konferencije, kafić koji je privatno vlasništvo.
Belivuk: Tu je znači prolazilo dosta civila i zaposlenih?
Vučeljić: Tako je.
Belivuk: Da li bi neko primetio da je neko tu tri dana tučen i silovan?
Vučelijć: Sigurno.
10.35 – Vučeljić pričao o mladiću za čije se silovanju na stadionu Partizana tereti kriminalni klan
Posle parkića i priče o porodici, počeo je da priča o fotografijama koje su mu prikazane u tužilaštvu. Naveo je da je na jednoj Petar Alkatraz, a na drugoj I. S., mladić za čije se silovanje na stadionu, u takozvanom bunkeru o kom je govorio, kriminalna grupa tereti.
– Par puta sam primetio I. S. uvek mi je gurao neke pare, recimo 50 dinara ako je karta 200 da uđe na stadion. Uvek mu je falilo, ja sam mu davao kartu. Sledeći put mi je nudio te zgužvane pare ja sam mu davao besplatno kartu. Bio je aktivan, išao je na skoro sve utakmice. Posle tih besplatnih karata, tražio je po 200 ili 300 dinara da kupi nešto da jede. Bilo mi ga je žao, video sam da stvarno kupuje hranu i pekari i da nema da jede. Počeo je da se druži sa decom tu, dolazila su deca, naročito u vreme korone, tako je počeo redovno da dolazi i kada nisu utakmice. Najčešće je igrao stoni tenis, žickao je pare jer ih nije imao, svi su mu pomagali, hranili su ga tu. Jednom sam ga video kako trenira, bilo mi je drago. Stalno je nosio istu garderobu, neki rančić je vukao sa sobom. Osećao se na znoj, rekao mi je da nema gde da se kupa, da nema drugu garderobu, da spava u olupinama automobila ispod Taša. Mislim da je čak jedno vreme tu radio, čistio lišće i išao u prodavnicu za 1.000 dinara – rekao je Vučeljić, negirajući da je učestvovao u otmici I. S.
– Taman posla, neko silovanje na stadionu Partizana da može da se desi! Još među navijačima? Nema šanse – rekao je Vučeljić i naveo da ni sa paketićima droge pronađenim na stadionu nema nikakve veze, da ne zna ni gde, ni koliko ni kod koga je pronađeno.
Aleksandar Vučeljić je naveo i da poruke dobijene putem skaja nisu njegove, da nije njegov telefon. Upravo zbog toga zamenik tužioca ga je pitao da li je koristio skaj telefon, ali je on rekao da na ta pitanja neće da odgovara i da skaj telefon nema nikakve veze sa njim.
10.02 – Vučeljić progovorio o bunkeru na stadionu Partizana
Sledeći je za govornicu izašao Aleksandar Vučeljić, koji je takođe naveo da nisu tačni navodi da je bio član kriminalne grupe.
– Veljka Belivuka poznajem, mi smo drugari. Po izlasku iz zatvora sam rešio da promenim život, otvorio sam renta kar firmu koja je imala kancelariju u Humskoj 1, to je kancelarija koju su navijači imali preko 10 godina, pošto sam ja aktivan navijač. U otvaranju firme su mi pomogli pokojni otac, supruga i prijatelji. Otac je imao prodavnicu zdrave hrane i pošto je bio pred penziju, prodao je i dao mi da otvorim firmu. Supruga preko 10 godina ima knjigovodstvenu agenciju i ona mi je pomogla da uzmem kola na kredit – rekao je Vučeljić tvrdeći da mu je posao dobro krenuo i naveo da se 2018. oženio i od svadbe zaradio oko 9.000 evra.
Od 2019. kako je rekao kupio je opek, škodu superb i pasat i to tako što je od prijatelja kupovao kola.
– Na mesečnom nivou cena rente je bila od 600 do 900 evra – rekao je on i potom počeo da prijača o navijačima i koliko mu je žao što se navijači dele na frakcije.
– Pošto mi je firma bila na Partizanovom stadionu, sve sam bio prisutniji. Ružna slika kada je došlo do sukoba navijača sa nekim plaćenicima iz Hrvatske, opet je dovela do podele navijača. Sredinom 2019., po izlasku iz zatvora Veljka Belivuka, dolazi on i sa njim i Marko Miljković. On dolazi da osnuje novu navijačku grupu „Iz Principa“. Uvideo sam da se bore za slogu, hteo sam da dam svoj doprinos. Ja sam bio pokretač pomirenja i kada je došlo do sukoba sa Zabranjenima, navijači su se tada izmirili – rekao je on i dodao da se kada je ušao u grupu „Iz Principa“, bavio navijačkim stvarima, kartama, organizacijom utakmica i gostovanja, u saradnji sa upravama fudbalskih i košarkaških utakmica, prenosi Kurir.
Pred sudom, Vučeljić je rekao da se bavio i humanitarnim radom, prikupljanja krvi, poklona za decu, kao i da je vodio porodičan život sa suprugom i ćerkom dok nije uhapšen. On je pričao o tome kako je sa suprugom i detetom šetao po Bulevaru i Kalemegdanu.
– Veljko Belivuk je bio vođa naše navijačke grupe i tribine koja je imala preko 1.500 navijača. Imam da izjavim da taj bunker nije nikakav bunker, nego bašta restorana, jedna od najlepših bašta, a Uprava je od nje napravila ruglo, smetlište. Navijači su to sredili, da imaju mesto gde da igraju bilijar, stoni tenis, da treniraju. Nije tačno da je taj kako zovu bunker, koristila ova navijačka grupa. Instagram profil koji smo imali je pratilo preko 15.000 pratilaca, imali ste svakodnevno klipove, navijači su se skupljali u tom restoranu, dolazili su ljudi sa decom – pričao je o Vučeljić u sudnici, tvrdeći da niko od muškaraca koji su tamo uhapšeni sa paketićima droge nije sada među optuženima.
Aleksandar Vučeljić je iznoseći odbranu rekao i da je u 50 kvadrata živeo sa roditeljima, bolesnim bratom, suprugom i detetom, tvrdeći da nisu tačni navodi optužnice da je živeo u štek stanu, već da se iz tog stana u kom su svi živeli preselio sa trudnom suprugom i ćerkom u iznajmljeni stan jer nije imao novca da kupi stan. Ispričao je i da je policiju u taj stan dovela njegova majka.
– Što se tiče dogovora mene i Veljka Belivuka, njegova žena je majka troje maloletne dece. Imala je želju, pošto sam već imao firmu, da ta firma bude otvorena po pola, na šta sam ja pristao. Tražila je čak vizit karte, išla je da otvaramo račune, uradio sam vizit karte na njeno ime, bila je srećna. Ona je čak pozajmila novac, tako svi rade, daju pozajmicu osnivača. Ovde se sad vodi neki postupak za pranje para protiv Bojane Belivuk, a ona je samo htela da radi. Zamislite, majka, kuva, sprema, pegla, srećna što počinje da radi, bila zaposlena na platu od 60.000 dinara kao i moja supruga, i sad tužilaštvo nju tereti da je htela da pere novac. Ja kažem da nije. Imala je želu da radi – branio je Vučeljić Belivukovu ženu Bojanu Belivuk, protiv koje se pred istim sudom vodi postupak za pranje novca.
Ovaj navijač, koji je u pritvoru, ispričao je da su imali pet automobila za renta kar i da je firma krenula da radi, da su imali velike prateće troškove, poreze državi, pa je došao na ideju da dva automobila, škodu superb i pasat koji je već imao u svojoj firmi, prebaci u B&B drive, koju je otvorio sa Bojanom Belivuk.
– Ja sam u obe firme, Sout car i B&B drive radio sve, servise, usisavanje, išao u banke, pravio ugovore, sačekivao klijente. Sad vi zamislite to da kao član organizovane kriminalne grupe koji je stekao finansijsku korist radi sve sam, ja se grbavim, perem, tuširam tamo, klackam se u banci metar po metar, da ne pričam sve ostalo, a ne zaposlim radnika. A onda kao član kriminalne grupe idem sa suprugom, šetam gradom sa trudnom ženom. Ja sam bio ili na stadionu, ili sa ženom i ćerkom, zamislite šetam sa trudnom ženom i zastrašujem ljude. Ja sam za primat mogao da se borim samo oko ljuljaške i klackalice, toliko smo moja trudna žena, ćerka i ja strašni – pričao je Vučeljić.
9.46 – Geogijev prvi iznosi odbranu
Vlade Georgijev je za govornicu izašao u košulji, noseći u rukama svesku. On se do sada branio ćutanjem i prvi put je rešio da iznese odbranu.
– Ništa što piše u optužnici nije tačno, nisam član ni navijačke ni krimnalne grupe, nisam držao niti pakovao drogu, nije pronađena nikakva droga kod mene. Želim da kažem da nisam stavio na raspolaganje kuću u Tršiću kod Loznice Belivuku, nisam Belivuka obaveštavao o prisustvu policije kod „baze“, u Humskoj, nisam držao vatreno oružje i municiju koji su korišćeni za krivično delo. Nisam stekao nikakvu korist. Nisam se bavio krivičnim delima, ja sam sudija dugi niz godina radio u državnoj službi, onda sam sa porodicom otvorio privatnu firmu od koje smo lepo živeli – rekao je Georgijev, koji je potom optužio medije da su vršili progon njega i porodice i da zbog toga sin mora da ide na lečenje kod psihijatra i da je imao operaciju.
– I moja supruga Slađana je loše. Ovo je velika nepravda prema mojoj porodici, životi su nam uništeni. Mojoj deci treba očinska figura – bilo je sve što je bivši policajac iz Loznice rekao, jer nije želeo da odgovara na pitanja.
U nastavku trećeg dana javnog suđenja pripadnicima klana Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, prvi je da iznese odbranu pozvan Vlado Georgijev, koji je promenio ime i ranije se zvao Dragan Sekulić.
On je bivši policajac iz Loznice, bio je i menadžer repera Stefana Đurića Raste. Geogrijev je 4. februara uhapšen u velikoj akciji tužilaštva, BIA i policije, kao pripadnik zloglasnog kriminalnog klana.
Njegova supruga, Slađana Sekulić, podsetimo, jedina je žena optužena da je bila članica zloglasnog kriminalnog klana. Međutim, pre nego što je ušao u sudnicu, Georgijev je zatražio da obavi poverljiv razgovor sa svojim braniocem, što je sudija i odobrila.
9.38 – Počinje suđenje
Sudsko veće upravo je ušlo u sudncicu i počelo sa prozivkom okrivljenih i njihovih branilaca, kako bi se utvrdilo da li su svi prisutni. Prvi je prozvan Veljko Belivuk, zatim Marko Miljković, potom i ostali optuženi.
U sudu bi danas trebalo da optuženi nastave sa iznošenjem svojih odbrana. Do sada su svi, osim svedoka saradnika, negirali učešće u najtežim zločinima, sedam ubistava, silovanju, trgovini drogom i držanju oružja.
Belivuk i Miljković prvi su se izjasnili o optužbama, za koje su tvrdili da su montirane. Miljković je čak izneo tezu pred sudom, da uopšte ne veruje da su sedmorica ubijenih mrtva.
UDARNA VEST.rs