„ŽAO MI JE ŠTO NE MOGU DA ZAGRLIM PRIJATELJE“: Ivan Bosiljčić DRHTAVIM GLASOM uporedio teroristički napad u Rusiji sa bombardovanjem SR Jugoslavije!

Glumac je progovorio o najvećim životnim traumama.

Popularni glumac Ivan Bosiljčić ostvario je uspešnu karijeru kako u Srbiji, tako i u Rusiji, gde je sarađivao sa ruskim producentima, rediteljima i glumcima. Ipak, vratio se u svoju zemlju i nastavio da se bavi glumačkim poslom, ali je i dalje veoma vezan za Rusiju, gde je stekao mnogo prijatelja.

U trenucima kada se Rusija suočava sa posledicama terorističkog napada na koncertnu salu Krokus siti hol u Moskvi izvedenom 22. marta, Bosiljčić je ispričao za Republiku da je u kontaktu sa tamošnjim prijateljima i da mu teško pada što je daleko i što ne može da ih zagrli.

– U molitvi smo sa svakim ko strada. Teško je kada ste daleko i ne možete fizički da zagrlite čoveka. Tada vam preostaje samo molitva. Ali to nije „samo“. Ispostavlja se da je to najdelotvornije i nešto najlepše što možemo da uradimo za ljude koje volimo. Sa prijateljima sam u kontaktu – rekao nam je glumac, koji je teroristički napad u Rusiji uporedio sa NATO bombardovanjem SR Jugoslavije 1999. godine.

– Neverovatno je da se njima to desilo skoro u isti dan kada smo se i mi sećali na bombardovanje naše zemlje od kojeg je prošlo 25 godina, kao i to da smo mi kao pravoslavni slovenski narodi u istom trenutku oživeli traumu tog tipa. Oni su pre 20 godina imali poslednji veliki terortistički napad u Sankt Peterburgu. Treba to nositi, treba naći način da se s tim ide kroz život – kaže Bosiljčić.

Bolnog perioda života kada su se u Srbiji začule prve sirene za vazdušnu opasnost i nastavile narednih 78 dana, glumac se prisetio drhtavim glasom sa suzama u očima.

– Bilo mi je dirljivo što su moje mlađe kolege imali statuse na društvenim mrežama: „Bili smo samo deca“. To se svakako odnosi na 81 poginulo dete u bombardovanju, ali su i oni tada kao deca svedočili svemu tome. Ja sam tada bio momak, svršen student, ali oni su bili deca i ja im želim da to ne nose kao večnu traumu i da nađu način da spakuju u deo prošlosti da se više nikad ne ponovi – emotivno završava Ivan. 

UDARNA VEST.rs (Republika)

Share

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare