KOSTA KECMANOVIĆ STALNO POSTAVLJA ISTO PITANJE! „Kad će mene da zovu da kažem zašto sam ih ubio“ 

Samo ja znam šta se desilo u „Ribnikaru“, o tome ona ne može da priča, prenosi obavešteni izvor njegove reči, uz objašnjenje da dečak-ubica tako zove majku Miljanu.

Dečak-ubica Kosta Kecmanović zna da je počeo sudski postupak protiv njegovih roditelja Vladimira i Miljane zbog masakra koji je 3. maja počinio u OŠ „Vladislav Ribnikar“.

Osoblje Klinike za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu, u kojoj ga veštače psihijatri, kao i policajci koji ga čuvaju, primetili su da se mali monstrum unervozio, da stalno postavlja ista pitanja, da se ne miri s činjenicom da ne zna šta su njegovi roditelji rekli na sudu i da trenutno nije u centru pažnje.

On odranije želi da se javno suoči s majkom i to je tražio od čuvara da mu omoguće.

MORAM NEŠTO DA JOJ OBJASNIM

 Stalno mu u bolnici svi ponavljaju da je to zabranjeno, da treba da se smiri, ali on besno odgovara da majci „mora nešto da objasni“. I ranije je s mnogo mržnje govorio o njoj. Sada samo ponavlja da sudije moraju njega da zovu, da će on, a ne Vladimir i Miljana, da objasni zašto je pobio školske drugove i čuvara škole. O žrtvama govori kao o brojevima, a ne ljudima – kaže obavešteni izvor za Srpski telegraf i dodaje da je Kosta rekao da ne može niko o „Ribnikaru“ da govori umesto njega, a pogotovo ne može „ona“.

Kosta tako naziva majku, koju je prestao da oslovljava imenom.

On je i ranije već pokazivao da mu je najvažnije da se samo o njemu priča, da ne trpi autoritete i da se ni za šta ne kaje.

– Raspitivao se mesecima da li se o njemu govori u javnosti i koliko, dok sad ponavlja suludo pitanje „da li ima podršku“ – otkriva obavešteni izvor.

KUJE PLANOVE ZA PUTOVANJE

On je pritom ubeđen da će, pre ili kasnije, a on je siguran da će to biti uskoro, morati da ga puste s psihijatrijske klinike, na kojoj je mesecima. Ta nada je, naravno, nerealna, ali to njega ne sprečava da kuje planove šta će da radi kad se nađe na slobodi.

U njegovoj sobi nedavno je pronađen papir na kojem je do detalja ispisao svoje planove, a on ga je, što je posebno zanimljivo, ostavio nasred stočića da bude lako uočljiv. Da li je time hteo da pošalje neku poruku da bi, eto, kako on zamišlja, mogao da se socijalizuje i uključi u normalan život, može samo da se naslućuje.

Bilo kako bilo, kako kaže naš izvor, Kecmanović ni na tom papiru ni u onome što piše uopšte ne pominje roditelje, osim majku u negativnom kontekstu.

– On se očigledno nada izlasku, a glavno o čemu piše jeste to da bi živeo u inostranstvu. Dakle, plan mu je da ode iz Srbije, e sad, kako bi to uradio, to ne navodi. Napisao je i da bi hteo da putuje i radi nešto vezano za putovanja. Ima tu i nekoliko nepovezanih rečenica, kao da je počinjao neku misao, pa skakao na drugu, zatim treću. Ali to će već analizirati stručnjaci – objašnjava naš sagovornik.

Ponaša se kao da se zločin nije dogodio

Obavešteni izvor kaže da je tim stručnjaka šokiran ponašanjem dečaka jer on ne oseća nikakvu emociju niti je pokazuje.

– Psiholozi kažu da ne postoji nijedan crtež za koji bi se moglo reći da dečak pokušava da iskaže bilo kakvo pokajanje. Zapravo, on ovim dodatno pokazuje da ne oseća ni trunku kajanja za sve što je počinio – zaključio je izvor iz istrage.

To možda i nije čudno kad se zna da na suđenju i njegov otac Vladimir odbija da prihvati odgovornost za zlo koje je njegov sin proizveo.

Na pitanje tužioca ko je kriv za masakr u „Ribnikaru“, u kom je ubijeno 10 osoba, od čega devetoro dece, nije odgovorio. Međutim, kada mu je pitanje ponovljeno, rekao je: „Ne znam.“ Nije čak izgovorio ni Kostino ime.

Teško razumljive škrabotine na papiru

Iako postoje posebna ograničenja u ustanovi u kojoj boravi, Kosta ima pristup papirima koje uglavnom koristi za crteže, a koji ujedno pomažu psiholozima da saznaju i utvrde šta je u glavi dečaka-ubice.

– Ne crta svaki dan, ali kada crta, uglavnom su to neke mračne slike, u kojima se ne može naći nijedna pozitivna stvar. Naime, na papirima nema nacrtane prirode, nasmejanih ljudi i životinja, već samo škrabotine koje teško ko može da razume. Upravo ti crteži pomažu psiholozima da utvrde o čemu tinejdžer razmišlja – objašnjava izvor iz istrage.

UDARNA VEST.rs (Republika)

Share
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare