Zašto je loše po Srbiju to što je Portoriko dobio Dominikanu? To znači samo jedno za Orlove i Pešića 

Košarkaška reprezentacija Srbije je sada u velikom problemu pred poslednje kolo druge faze Mundobasketa, s obzirom da smo izgubili od Italije, a da je Portoriko pobedio Dominikansku Republiku. Sada nam je potrebno čudo da prođemo kao prvi iz grupe i izbegnemo Sjedinjene Američke Države u četvrtfinalu. Ako uopšte i prođemo.

Ovo nikako nismo želeli da čujemo! U meču koji je bio izuzetno bitan za nas, reprezentacija Portorika uspela je da u neverovatnoj utakmici savlada Dominikansku republiku i tako održi nade za plasman u četvrtfinale Mundobasketa – 97:102.

Već u najavi ovoga susreta bilo je jasno da će ovdašnja javnost sa budnom pažnjom pratiti isti, a razlog je naravno – reprezentacija Srbije.

„Orlovi“ su porazom od Italije iskomplikovali situaciju u grupi, a trijumf Dominikanske republike značio je ekipi Svetislava Pešića mogućnost da u četvrtfinale uđu sa prve pozicije.

Ipak, to se nije dogodilo, te će Srbija u duelu upravo sa Karlom-Entonijem Taunsom i saigračima imati priliku da se plasira u nokaut fazu, dok jedina šansa da naš tim bude prvi na tabeli jeste da Portoriko u drugom meču savlada Italiju.

Dakle, Srbija mora da pobedi Dominikansku Republiku, a da Portoriko pobedi Italiju, kako bismo bili prvi u grupi. 

Ako Italija pobedi Portoriko, a mi slavimo, idemo na SAD. 

Ako izgubimo od Dominikanske Republike, a Italija pobedi Portoriko, onda smo ispali. 

Računica je jasna! 

Ono što smo već videli u dva navrata, na kvalifikacijama za Olimpijske igre, kao i na Evrobasketu, imali smo prilike da ponovo gledamo danas. Italija, jednostavno, nije reprezentacija koja leži selekciji Srbije, što se još jednom prikazalo na delu – 76:78.

Još jednom smo imali prilike da gledamo dva izdanja naših reprezentativaca u jednom meču – od sjaja do očaja. U trećoj deonici Srbija je imala prednost od ogromnih 16 poena, činilo se da je to momenat koji bi mogao da bude preloman u meču, ali smo uspeli ponovo da prospemo prednost.

Ovaj poraz od Italijana sada nam značajno menja stvari oko kvalifikovanja u četvrtfinale Mundobasketa, pošto je za tako nešto “orlovima” sada potrebna pobeda protiv Dominikanske republike u poslednjem kolu.

Već u najavi susreta bilo je jasno da će Srbija morati da uradi nešto drugačije nego što je to bio slučaj u grupnoj fazi. Činjenica da su “orlovi” bili u grupi gde nisu imali protivnika po meri sakrila je rezultatski neke mane koje su u igri bile primetne. Pre svega, radilo se o odbrani šuta za tri poena, gde su čak i selekcije poput Kine i Južnog Sudana uspevale da sa distance namuče naš tim.

Kako je danas na drugoj strani bila ekipa Italije, poznata po svojim šuterskim sposobnostima, bilo je jasno da će naš tim morati da znatno više pažnje obrati na taj segment ukoliko želi da dođe do trijumfa na prvom istinskom testu na ovogodišnjem Mundobasketu. Sve je bilo spremno – spektakl je mogao da počne!

Nakon nešto sporijeg starta meča, gde ni jedna ni druga selekcija nisu uspevale da se nametnu napadački, Nikolo Meli i Simone Fontekio “razbili” su početnu nervozu i doveli Italiju do prednosti. Jedini koji je u tim trenucima bio raspoložen kod našeg tima bio je Bogdan Bogdanović, ali je činjenica da smo za tri poena na startu šutirali 0/6 stvarala je prednost na strani “azura”, koja je već u ranoj fazi glasila sedam poena.

Ponovo je taj Marko Spisu bio čovek koji je mučio naš tim još od starta. Pogodio je plejmejker Venecije nekoliko teških šuteva za tri poena, te je, uprkos sjajnoj trojci Dobrića uz faul, Italija ubrzo uspela da dođe nadomak dvocifrenog plusa. Ipak, poeni Marka Gudurića, kao i sigurnost sa linije slobodnih bacanja Dobrića, uspeli su da prepolove prednost nominalnih gostiju i Srbiju na odmor odvedu sa prihvatljivim minusom – 19:23.

Uprkos tome što smo, i pored izuzetno loše odigranog prvog perioda, imali aktivan rezultat bila je samo obaveza Pešićevim izabranicima da u drugom kvartalu krenu samo još angažovanije kako bi došli do potpunog preokreta na ovom susretu. Da je počelo dobro – jeste! Na uvodna slobodna bacanja Pajole odgovorio je kvalitetnom rolom Dejan Davidovac, koji je prvo trojkom, a kasnije i lepom asistencijom u kontri, uspeo da razigra saigrače i promrda našu reprezentaciju.

To je bio tas na vagi da Srbija krene da “italijanskim oružjem” počne da igra protiv “azura”. To su bili minuti koje je definitivno obeležio Aleksa Avramović. Plejmejker našeg nacionalnog tima prvo je pogodio trojku iz ogromne udaljenosti, kojom su “orlovi” uspeli da ponovo dođu do plusa, nakon čega je uspeo da lakim poenima u tranziciji dodatno poveća prednost. U međuvremenu, sa distance je precizan bio i Vanja Marinković, te je bilo jasno da je samo potrebno da se pogode par šuteva sa distance kako bi naš tim ponovo bio u meču.

Otišla je Srbija na plus četiri, što ju je možda malo i uljuljalo nakon uvodnog minusa, a Italijani su poznati kao tim koji kažnjava i najmanju nesigurnost. Brzih 5:0 “azura” u režiji Simonte Fontekija ponovo je vratila prednost na konto izabranika Đanmarka Poceka, a ista je nakon pogotka Pajole ponovo otišla na velikih pet poena. Bilo je potrebno da se neko konkretnije pojavi za Pešićev tim na ovom susretu, a Stefan Jović je odigrao sasvim respektabilno poluvreme, ali se čini da ga saigrači u nekoliko navrata nisu “nagradili” asistencijama.

Italijanskih 7/10 za tri poena nakon 20 minuta košarke bili su tas na vagi zašto Srbija nije uspela da dođe do komfornije prednosti, ali je Bogdan Bogdanović, onako kapitenski, u poslednjim sekundama prvog poluvremena fenomenalnom trojkom uspeo da donese plus “orlovima” nakon prvog poluvremena u Manili – 42:40.

Nisu mogli naši reprezentativci da zamisle bolji početak treće doenice! Nastavio je da dominira Nikola Milutinov, koji je u pik en rol kombinacijama sa Stefanom Jovićem konstantno uspevao da napravi prednost u odnosu na fizički inferornije centre italijanskog nacionalnog tima. Robusni centar napravio je razliku koja je bila potrebna, a zakucavanjem Ognjena Dobrića Srbija je po prvi put na meču otišla na dvocifrenu prednost!

Sve je krenulo u tim trenucima dobro za naš nacionalni tim, a na sve to se dodatno nadovezala i trojka supertalentovanog Nikole Jovića, kojom su Pešićevi izabrnaici došli do maksimalnog plusa na meču, koji je u tim trenucima iznosio ogromnih 16 poena. Delovalo je kao da “orlovi” definitivno lome meč u svoju korist i da su to minuti koji bi mogli da reše pitanje pobednika. Ipak, to se nije dogodilo.

Za Italijane je poznato da su reprezentacija za koju se, bez ikakve griže savesti, može reći da ima “devet života2, ako ne i više. Kao džoker koga apsolutno niko nije očekivao pojavio se prekaljeni Luiđi Datome, kome će ovo prvenstvo biti kraj igračke karijere. Vezao je dva pogotka za tri poena prekaljeni krilni košarkaš, a kada se na to doda i kvalitetna rola Simone Fontekija u poslednja dva minuta, ostaje pitanje kako su naši reprezentativci smeli da dozvole povratak sa -13 na samo -3 italijanskih reprezentativaca – 62:59.

Uvukla se nervoza u redove naših reprezentativaca početkom četvrte četvrtine, što je bilo i očekivano nakon više nego lošeg finiša trećeg perioda, što su Italijani iskoristili i preko Datomea ponovo stigli na samo pola koša minusa.

Nervoza se osećala u vazduhu, obruč se suzio našim reprezentativcima, dok je sa druge strane “plesao” Simone Fontekio, koji se u tim momentima iskristalisao kao apsolutni lider Italijana na ovoj utakmici, kao i na kompletnom prvenstvu. Za tili čas je prednost ponovo bila na strani “azura”, a loš procenat šuta naše ekipe i bezidejnost u napadu samo su činile stvari lošijim.

Finiš meča bio je igra nerava, napad za napad i koš za koš, a Simone Fontekio je bio čovek koji je u tim momentima bio hladan kao špricer. Srbija je na kraju imala priliku i da dođe do produžetka ili pobede, ali je u poslednjem napadu sve krenulo naopako, te je Jovićev šut sa 11 metara bio daleko od najboljeg rešenja.

UDARNA VEST.rs (Blic sportal.rs)


Share

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare