Slađa Allegro OTKRIVA: Kod svekrve spavam do dva sata po podne, čak mi spremi i doručak! 

Pevačica Slađa Alegro, poznata kao fina i smerna, jedna od retkih koju kroz karijeru na estradi nisu pratili skandali, u velikoj božićnom intervjuu emisije „Ispovesti“  prvi put govori o porodičnim odnosima, te otkriva da ju je svekrva razmazila i da kod nje spava do dva po podne. Kako ističe, majka njenog supruga Zorana Grozda ima široke poglede na svet i s njom se odlično razume.

– Svekrva mi nikad ništa me zamera, više zameri sinu. Bez obzira na to što smo udaljeni 300 i nešto kilometara, svaki dan se čujemo, tu je da isprati Milu. Grozda je široka žena, širokih i modernih shvatanja, uvek joj pošaljem ako radim neku novu pesmu, voli da gleda emisije u kojima sam ja. Fino nas ugosti kad dođemo kod nje u Foču, ja spavam do dva, sačeka me doručak, nekada me bude sramota što se toliko odmaram, ali ona zna i svesna je da se tamo najbolje odmorim, nema idi tamo, idi ovamo, pravo se odmorim i hvala joj na tome – otvorila je dušu Slađa u pa istakla da mnogo polaže na prave porodične vrednosti:

– Stvarno se trudim i Zoka je živeo takvim životom, sada se trudimo da i Mila ima šta da prepriča. Trudimo se da svaki praznik budemo zajedno, imamo tu sreću da i moja majka živi u istoj zgradi. Moja prabaka je i dalje živa, s njom takođe provodimo te dane. Vidim da je Mila srećna i ne zna za drugo. Kada bude porasla, sama će izabrati s kim će provesti, da li će s društvom ili momkom, ali se nadam da nikada neće otići. Šalim se, naravno – priča pevačica. 

Iako nikad nije bila problematična, Slađa priznaje da je majka više kritikuje sada, kada je i sama roditelj.

– Sad me najviše kritikuje. Šalu na stranu, bila sam dobra kao dete, nisam ništa krila, nisam ništa muljala za razliku od nekih drugih. Nekako smo uvek imale taj drugarski odnos, ali se znalo za poštovanje ko je roditelj, a ko je morao da sluša. Posle tatine smrti bile smo još više povezane. Nikako ne bih podnela da odem negde, pa čak i do Beograda, a da ona ostane ovde. Bez obzira na sve, ona nam je ogromna pomoć što se tiče Mile. Čini mi se da nije imala potrebu da me kritikuje. Danas, kao majci, ume nešto da mi skrene pažnju, ali ja ishitreno živim, umem da se izvinim, možda sam bila preumorna ili sam u frci, ali gledam da je ispoštujem kao druga, starijeg, a onda i kao roditelja. Ali negde, u suštini, nema šta da mi zameri, prenosi Republika.

Poznata pevačica se zatim sa setom prisetila i pokojnog oca, na koga je, kako kaže, povukla vedrinu i smisao za humor.

– Božić je praznik na koji me uvek preplave emocije, ali ne samo u vreme praznika. Veoma sam emotivna i svaki dan mogu da izdvojim neki trenutak kada bih volela da je moj otac tu i isprati ceo naš život. Žao mi je što nije dočekao da vidi Milu. To su trenuci u kojima se emocije ne mogu sakriti. Nemoguće je da nisu tu, po prirodi sam katastrofalna i po pitanju emocije i svega. Imam tu sreću da se bavim ovim poslom, to je neki izduvni ventil, pa imaš momenat da se prazniš i te neke pesme me sete na njega. Neke njegove šale, bio je duhovit, povukla sam tu njegovu blesavu stranu. Sada bi moja majka dodala: „Voliš da popiješ.“. 

Slađa priznaje da joj se život promenio nabolje otkako je srela životnog saputnika Zorana.
 

– Sada će nam i godišnjica braka… Otkako smo zajedno život mi se mnogo razlikuje, zašto? Zato što sam navikla da budem sama, i muško i žensko i vuci kofere i vozi auto kod majstora. Sada mi je život rasterećen. Glavno je to da imaš pored sebe osobu koja te drži za ruku. Sad će ispasti da sam ja neki šef, a on me prati. Ne. Bez obzira na to koliko smo različiti kao osobe, idemo u istom pravcu svuda. Što je veoma važno. Došao je u Obrenovac iz velike ljubavi prema meni, što je donekle i normalno. Napravili smo neku bazu i mir, gledamo da nas ništa ne poremeti. On je porodičan čovek, što meni odgovara jer sam i ja takva, za kuću i dom. S njim sam postala jača i sigurnija. Fino koračamo zajedno, a to kaže i naše okruženje. To nije samo društvena mreža, to je stvarno onako kako jeste. Dođeš u neku emisiju gde se priča o lošim brakovima, kako ljubav ne postoji, a i te kako imam pravo da verujem da postoji, da postoji normalan život, dokle? Dokle god je dobro, idemo dalje. Srećna sam i ispunjena zahvaljujući suprugu, koji svemu u mom životu doprinosi 99 odsto.

Ipak, kruna ljubavi koju ima sa suprugom je njihova ćerkica Mila, koja, kaže pevačica, već pokazuje sklonost ka umetnosti.
 

– Stvarno ima jaku harizmu i duh joj je vedar, čini mi se da bi to bilo veoma lepo za neki vid umetnosti, a s druge strane, volela bih da se bavi onim u čemu se pronalazi i ono što najviše voli, da ne bude da je mi, kao roditelji, guramo bilo gde. Imam želju da se moje dete bavi nekom vrstom umetnosti, to bi bila neka moja skromna želja. S obzirom na to da ima talenta za muziku i voli da peva i igra, mislim da joj to nije strano, već je i nekoliko puta bila pred kamerama. Sve joj to fino ide s obzirom na to da ima četiri godine, naravno, njene želje su njene želje – priča Slađa i naglašava:

– Imala sam tu sreću da sam kroz muziku upoznala mnogo dobrih i kvalitetnih ljudi, da sam sve vreme okružena prvo muzičarima, moj bend, moji prijatelji. Jeste ovo naporan posao, ali donosi lepe stvari ako se njime pošteno bavite i imate kvalitet. Mojoj ćerki bih bila samo još jedna vrsta podrške. Neki dan je rekla da bi volela da joj kupimo bubanj, ali sam joj rekla da malo pričeka. Što bi Zoran rekao u šali: „Ako bude htela da popravlja automobile, ja ću joj kupiti ključeve.“ Bitno je da stvarno, šta god da radiš, prosto uživaš u tome, još ako imaš talenat, ako ulažeš u sebe, znanje, to ne može da ne bude isplativo. Kažu da je najgore onima koji završe fakultet, pa ne mogu da se zaposle, stvarno je tužno kada vidiš da neko iz medicine ima manju platu od nekog s estrade. Opet kažem, ako se nečim baviš iz srca i daješ maksimum, najbitnije je da si srećan.

Slađa nam je otkrila i mesto u rodnom Obrenovcu odakle je krenula put zvezda:

– Definitivno je KUD početak mog života u svakom smislu te reči, druženja, danas i kumstva, prelepih trenutakaI dan-danas kada dođem na koncert KUD, otplačem jedno dve, tri, četiri ture. Najviše sam plakala u periodu kada sam nosila Milu, tada je bilo nekoliko koncerata, e tad sam plakala od početka do kraja. Zoran mi kaže: „Gledaju nas ljudi, smejaće nam se neko.“ Ipak, kako god okreneš, definitivno je to neki najlepši period života, dobar uvod u ono što me kasnije čeka. Ispekla sam ovde, baš na ovim daskama, znanje o sceni, ponašanju, kako sakriti kada nešto nije u redu, kada ti padne pojas, ne smeš se nikako sageti da ga dohvatiš, osmeh, stav, držanje, sve to kroz folklor i koncerte smo godinama učili i sticali znanje, a opet, s druge strane, čini mi se da sam se, mogu slobodno da kažem neskromno, rodila s tim talentom za scenu i posle samo učila i nadograđivala to znanje.

UDARANA VEST.rs
 

Share
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare