SRAMNO! ŠEŠELJ VELIČA UBICE ĐINĐIĆA! Traži puštanje Legije i Zvezdana, pravnici odgovaraju: Beznačajna akcija, presuda je čvrsta

Predsednik Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj ponovo je krenuo u sramnu kampanju veličanja ljudi koji su osuđeni za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića 12. marta 2003. godine!

Najavljuje i pokušaj rušenja presude ubicama Đinđića, tvrdeći da će tim povodom tek da napravi „veliku gužvu u javnosti“. Ali se ni tu ne zaustavlja, nego ide toliko daleko da ubijenog premijera dovodi u vezu s nekim likvidacijama.

Niz neutemeljenih tvrdnji

Šešelj je, naime, ovih dana kazao da je bivši šef Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija heroj, dodajući da će se boriti da on i nekadašnji član JSO Zvezdan Jovanović, koji je pucao u premijera, brzo budu pušteni na slobodu. Lider radikala takođe tvrdi – kao i uvek bez ikakvog utemeljenja, dokaza i zdravorazumske logike – da je suđenje za ubistvo Đinđića bilo režirano i s lažnim svedocima.

Prvooptuženi Ulemek i drugooptuženi Jovanović su 2007. godine, podsetimo, zbog ubistva Đinđića osuđeni na maksimalne zatvorske kazne od 40 godina, koju izdržavaju u požarevačkoj Zabeli. Pored njih, na višegodišnju robiju su osuđeni i brojni pripadnici zemunskog klana koji su učestvovali u atentatu marta 2003.

– Otišao sam u posetu i Legiji i Zvezdanu. Razgovarali smo o raznim stvarima i obojica su me ovlastila da budem njihov pravni savetnik. S njihovim advokatima sam bio započeo neku akciju na raskrinkavanju procesa, a sad ću tek da napravim veliku gužvu u javnosti. Godine 2023. se navršava 20 godina od ubistva Đinđića, po zakonu koji je tad važio niko ko je učestvovao u ubistvu nije mogao biti osuđen na više od 20 godina zatvora, jer je zakon kojim je propisana kazna od 40 godina donesen tek 2005. ili 2006. Znači, za sva krivična dela koja su izvršena do tada ne može kazna biti veća od 20 godina, a ako je bilo više krivičnih dela, za svako po 20, pa se vrši objedinjavanje, pa ta zbirna kazna opet ne može biti viša od 20 godina. Povešću akciju da se oslobode svi ovi koji su osuđeni na tako duge kazne i zbog Ibarske magistrale, i zbog ubistva Stambolića, i zbog atentata na Vuka Draškovića u Budvi, i zbog ubistva Đinđića… Na stranu to što im je suđenje bilo režirano, s lažnim svedocima, s lažnim dokazima, sve ću to, naravno, da obnavljam… A što se tiče ubistava na Ibarskoj magistrali i ubistva Stambolića, iza toga stoji Zoran Đinđić. Kome je to bilo u interesu da se uradi? Njemu. Da se podmetne Miloševiću – doslovno je rekao Šešelj u emisiji produkcije Balkan info.

Dodao je i da će „jednog dana, ako mi radikali dođemo na vlast“ odlikovati Ulemeka i Jovanovića, najpre kao „junake iz ovog rata, a Sretku Kaliniću se moram lično odužiti jer mi je dvaput spasao život“.

Ne menja se

Advokat Rajko Danilović, koji je u sudskom postupku za ubistvo premijera zastupao porodicu Đinđić, kaže za Kurir da svemu ovome što je Šešelj izgovorio ne pridaje nikakav značaj.

– Ne mislim da je uopšte značajno to što je Šešelj najavio, jer je u pitanju njegov klasičan medijski štos. Ne može čovek da se pomiri s tim da bude zaboravljen, već hoće da se vrati u medije, pa to radi i na ovakav način. On je uvek bio takav, tako se ponašao još od ubistva Đinđića i tako će i nastaviti. Ništa se s godinama nije promenio i nikada i neće – kazao je Danilović.

Sudija u penziji Maja Kovačević Tomić, portparol Specijalnog suda za organizovani kriminal u vreme suđenja za atentat, objašnjava za naš list da nije tačno da je 2003. godine, u vreme ubistva premijera Zorana Đinđića, na snazi bila maksimalna kazna zatvora od 20 godina.

– Godine 2003. je bila na snazi kazna do 40 godina zatvora. Naime, kada je 2000. godine ukinuta smrtna kazna, automatski je prestala da važi i kazna zatvora do 20 godina, te je nekoliko meseci postojala ta zakonska praznina, ali je to promenjeno 2001. godine. Ako pokušavaju da pišu neki pravni zahtev, mogu samo da kažem da je apsolutno bila tada na snazi kazna do 40 godina – navodi ona, prenosi Kurir.

Podsetimo, Šešelj se februara 2003. godine, tik pred ubistvo premijera Đinđića, dobrovoljno predao Haškom tribunalu, koji ga je bio optužio za zločine tokom ratnih devedesetih. U Hagu je 2018. godine pravosnažno i osuđen na deset godina zatvora – proglašen je krivim po tri tačke optužnice za progon, deportacije i druga nečovečna dela.

Mile Novaković, bivši šef Uprave kriminalističke policije (UKP) i čovek koji je vodio akciju „Sablja“, pokrenutu odmah nakon ubistva Đinđića, rekao je prošle godine u razgovoru za Kurir da je Šešelj „ljudima iz zemunskog klana davao vetar u leđa“ i da su ga oni molili da ne ide u Hag.

– Onda im je on pre odlaska u Hag ostavio, navodno, neki amanet da reše s Đinđićem. „Zemunci“ su Šešelja i finansijski pomagali. Molili su ga i da ostane, da ne ide u Hag… Mnogo bi im bilo značajno u ovom postupku da je Šešelj bio tu sa svojim pričama – naveo je Novaković.

Pravnik Milan Antonijević za Kurir

Presuda najviše boli one koji mrze Srbiju

Pravnik Milan Antonijević kaže za Kurir da ga ne čudi da „ovako pred Novu godinu ponovo imamo Šešelja pred vratima s njegovom već viđenom kampanjom pokušaja da poništi pravosnažne presude neposrednim ubicama Zorana Đinđića“.

– Bio sam tih godina u sudnici, pratio suđenja, sećamo se i pokušaja ukidanja Specijalnog suda za organizovani kriminal u organizaciji tadašnjeg ministra Zorana Stojkovića i mnogo drugih detalja. No, Srbija nema šta da brine, iza svega, skoro dvadeset godina nakon ubistva srpskog premijera, ostaju hiljade sati svedočenja i drugih dokaza koji su neoborivi. Šešeljev povratak iz mraka na temu o kojoj je govorio neposredno pred ubistvo Đinđića 2003. dobar je povod da se podsetimo da Srbija još uvek čeka pronalaženje onih koji su osuđene, Ulemeka, Zvezdana Jovanovića i mnoge druge iz zemunskog klana, ubedili da je ubistvo srpskog premijera šansa za stvaranje drugačije Srbije, Srbije koja neće biti okrenuta svojim partnerima na Zapadu, s kojima, kako vidimo, prirodno sarađuje, već nekim drugim mračnijim centrima moći – navodi Antonijević i dodaje:

– Ta politička pozadina ubistva Zorana Đinćića, za kojom je neumorno tragao advokat Srđa Popović, jeste ključ. Dok se ona ne otkrije, uvek će biti nekih Šešelja, Vrzića, naivnih Boža Prelevića, ugašenog Identiteta i drugih novih glasila mafije da sluđuju Srbiju svojim teorijama. Pravosnažna presuda ubicama Zorana Đinđića je tu, i to verujem da najviše boli one koji mrze Srbiju i žele haos i ratove u kojima se, kako se pokazalo u proteklih trideset godina, najbolje snalaze.

UDARNA VEST.rs

Share
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare