„KADA JE JOVAN UMRO IMALA SAM STAV DA VIŠE NE TREBA DA ŽIVIM“ Sanda Rašković Ivić u suzama objasnila kako je posle smrti sina ipak IZABRALA ŽIVOT

Psihijatar, političarka, profesor Sanda Rašković Ivić gostujući u emisiji „Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović“ koja se emituje na Blic TV, govorila je o najbolnijem trenutku i svojim mislima kada je ovaj svet napustio njen sin Jovan koji je preminuo u januaru ove godine.

– Kada je moj Jovan, moj sin, umro, ja sam imala stav da ja više ne treba da živim, da je moja svetlost ugašena i da ja nemam šta više da radim na ovom svetu u ovom gradu niti bilo gde drugo. Onda sam se setila moje None (bake) i setila sam se koliko je ona volela mene i koliko mi se posvećivala, a ja imam troje unuka, dečaka, treći se rodio pre tri meseca i prosto sam došla do emotivnog zaključka, ne racionalnog, da ja na to nemam pravo. Da nemam pravo na to da se okrećem od živih kojima sam potrebna, koji očekuju moju ljubav od kojih ja dobijam ljubav – sa setom u glasu ispričala je Sanda Rašković Ivić i dodala:

– Razgovarala sam sa mojom ćerkom, ona je razumela moju muku, ali ja sam u sebi negde obradila, prelomila da bez obzira na to da meni Jovana niko i ništa ne može zameniti što će to ostati jedna otvorena rana koja ne može da zaraste ali ima jedna latinska poslovica koja se meni uvek dopadala, „novi život iz rana“, tako da ja samo treba da pogledam ono što imam i da se okrenem onima koji su mi tu. Onima koje volim i onima koji vole mene, onima kojima sam potrebna. Da izaberem život, nešto što me moja Nona i moj tata i moja majka, nešto što su me naučili da volim i cenim.

U nastavku emisije Sanda Rašković Ivić je ispričala i da svakoga dana plače, kao i da suze ne krije čak ni pred unucima.

– Plačem svaki dan, više puta dnevno. Ja se nekada zaplačem čak i pred mojim unucima, a onda krenem na nekakvu šalu, tako da oni vide da su i suze kao i smeh deo života. To tako mora – zaključla je Sanda Rašković Ivić.

UDARNA VEST.rs

Share
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare