Kako je Ukrajina razvukla Putinovu PVO od Urala sve do Sibira: Laki dronovi lete i po 12 sati do cilja

Ukrajinski dronovi leteli su više od 12 sati pre nego što su nagnuli svoja krila i obrušili se na rafineriju nafte u sibirskom gradu Omsku!

Njihovo putovanje dugo 1.500 milja (oko 2.400 km) predstavljalo je do sada napad najvećeg dometa koji je izvela ukrajinska vojska, što je približno jednako tri putovanja preko cele Velike Britanije.

U roku od nekoliko dana, napad je zaustavio rad najvećeg ruskog proizvođača benzina, produbio krizu u snabdevanju, izazvao paniku među građanima i podstakao vlasti da zabrane izvoz dizel goriva, prenosi britanski The Telegraph.

Međutim, napad je takođe pokazao Moskvida se lokacije za koje se nekada smatralo da su zaštićene samom svojom udaljenošću od linije fronta sada nalaze na nišanu Volodimira Zelenskog. To je problem za koji trenutno ne postoji brzo rešenje.

„Potpuno smo eliminisali samu ideju da Rusija ima stratešku pozadinu“, rekao je ukrajinski predsednik na samitu NATO u Ankari.

„I ovo nije izuzetak. Ovo je nova realnost“, dodao je, opisujući uspeh novih dronova dugog dometa kao deo „revolucionarne promene“ u načinu vođenja ratovanja.

Sa tako velikim dometom, Ukrajina sada može da ugrozi rafinerije nafte i infrastrukturu širom Sibira, kao i vojne baze i najveći ruski terminal za tečni prirodni gas.

Vladimir Putin, predsednik Rusije, našao se u situaciji da užurbano pokušava da zaštiti stotine ciljeva koji su do sada delovali bezbedno zahvaljujući svom položaju, čime se dodatno povećava pritisak na ograničene kapacitete protivvazdušne odbrane i već opterećene lance snabdevanja.

Da bi stigli do svog cilja, dronovi FP-1 koje proizvodi ukrajinska kompanija Fire Point učinjeni su lakšim, raspon njihovih krila je povećan, a kapacitet rezervoara za gorivo proširen.

Pilotima iz Kijeva bilo je potrebno „više od nedelju dana“ da isplaniraju rutu leta koja bi zaobišla ruska PVO, izjavio je Denis Štilerman, jedan od osnivača kompanije Fire Point.

Nakon lansiranja, dronovi su jednostavno pratili unapred programiranu putanju. Da bi im pomogla na njihovom putu, Ukrajina je sistematski degradirala moskovsku mrežu radara i baterija raketa zemlja-vazduh, uključujući Pancir i S-400, koji su pre rata primali zavidne poglede širom sveta.

CIA je takođe navodno pomogla Kijevu da identifikuje i isplanira rute kroz sve porozniji vazdušni prostor Moskve.

„Ni za milion godina“, rekao je dr Tomas Vitington, saradnik Kraljevskog instituta ujedinjenih službi, kada su ga pitali da li je mogao da predvidi da će dron udariti tako daleko u Rusiju.

Masovno širenje je uvek izgledalo kao „pravac kretanja“, rekao je i dodao:

„Ali upotreba bespilotnih letelica u Ukrajini na strateškom nivou je potpuno iznenađenje“.

Kampanja dubokih udara stvorila je prazninu od 35 odsto u snabdevanju Rusije benzinom, uzrokujući duge redove širom zemlje i primoravajući Putina da se suoči sa najvećim talasom javnog nezadovoljstva od početka rata.

Moskovska mreža protivvazdušne odbrane je dizajnirana da štiti od NATO aviona i balističkih raketa, a ne od sporo krećućih rojeva dronova, koji lete nisko pri zemlji i emituju različite radarske signale.

Napad na Omsk je zaprepastio ruske vojne blogere, koji su se pitali kako je tako dragoceni objekat mogao biti pogođen oružjem koje je, prema lokalnim sistemima za upozoravanje na vazdušne pretnje, prošlo kroz desetine oblasti (regiona) na putu do rafinerije.

U ponedeljak je Moskva podigla borbene avione Suhoj-57 da obore dronove. Ali čak ni ovi napredni stelt avioni nisu bili u stanju da spreče nekoliko ukrajinskih dronova da se provuku. Rafinerija u Omsku nije imala sopstvenu protivvazdušnu odbranu.

Rusija je jednostavno prevelika da bi obezbedila rakete zemlja-vazduh ili timove strelaca za zaštitu svakog dela kritične nacionalne infrastrukture. Oni koje poseduje grupisani su oko većih gradova i linije fronta.

„To je pomalo osuđujući uvid u rusku protivvazdušnu odbranu u ovom trenutku“, rekao je Kajl Glen, istraživač „otvorenih izvora“, za Telegraf.

„Čini se da daju veliki prioritet Moskvi, a možda i Sankt Peterburgu. Ali ako ovi ukrajinski dronovi mogu da probiju prvu ogradu, gotovo da nema ničega iza nje što bi ih zaustavilo“.

Aleksej Čadajev, ruski impresario za dronove i bivši zaposleni u Kremlju, rekao je da je napad otkrio neuspeh „postsovjetskog kapitalizma“ i potrebu za mobilizacijom civila u timove za borbu protiv dronova.

Od početka godine, Ukrajina je pojačala napade na ruske sisteme PVO i drastično povećala broj dubokih udara sa 85 u februaru na 172 prošlog meseca, prema podacima Generalštaba. Sa svojim lakim teretom, dronovi dugog dometa najbolje deluju protiv lako zaštićenih i zapaljivih ciljeva, kao što su rafinerije nafte.

Ali kako se ruska PVO istrošila, Kijev je takođe počeo da izvodi više udara svojom domaćom krstarećom raketom, Flamingo, koju takođe proizvodi Fajer Point.

„Većina ljudi se slaže da ju je lako videti i da bi trebalo da bude lako presresti“, rekao je Glen.

Ipak, nekoliko Flaminga je prošlog meseca udarilo u ključni ruski objekat za oružje u Volgogradu, izazvavši značajan požar svojim bojevim glavama od oko 1.000 kg.

Prema podacima kompanije Fire Point, FP-1 ima maksimalni domet od 3.500 kilometara. Kompanija proizvodi oko 200 dnevno, po ceni od oko 50.000 dolara po komadu.

Putinova vojska se suočava sa strmim, potencijalno nepremostivim izazovom u zaštiti svoje „strateške pozadine“ od lanca snabdevanja koji već funkcioniše ovim tempom.

Malo šta može da spreči Fire Point da proširi domet drona do 3.500 km i više, rekao je Fabijan Hofman, stručnjak za rakete u Norveškom institutu za odbrambene studije u Oslu.

„Kada jednom imate dokaz koncepta, prilično je lako postepeno povećavati domet sistema“.

Mete koje su sada, ili će uskoro biti, na dohvat ruke uključuju najveće rusko postrojenje za tečni prirodni gas, na arktičkom poluostrvu Jamal, kao i crpne stanice koje transportuju sve ređe zalihe nafte širom zemlje.

Prošlog meseca, Putin je obećao da će izgraditi više sistema protivvazdušne odbrane kako bi se nosio sa ukrajinskim bombardovanjima. Ove nedelje je pozvao rukovodioce da izgrade male rafinerije.

„To je u redu za dugoročnu težnju“, rekao je dr Vitington. „Ali to ne rešava vaš neposredni problem“.

„Pored toga, povećanje količine protivvazdušne odbrane koju gradite zahteva više novca, više komponenti, više industrijske snage i svaka baterija S-500 koju gradite je nešto drugo što ne gradite na frontu“.

Na Telegramu, adajev je pozvao na veća ulaganja u jeftine presretače i slojevitu protivvazdušnu odbranu, što bi Rusiju učinilo manje zavisnom od skupih sistema poput Pancira za obaranje dolazećih pretnji.

Moskovski dron presretač, Jelka, bledi u poređenju sa svojim ukrajinskim ekvivalentima. Vojnici se žale da pogrešno prati ptice i loše radi kada uslovi nisu sunčani i bez vetra.

Rusiji su potrebni mali, mobilni timovi protivvazdušne odbrane raspoređeni širom zemlje, tvrdi Čadajev. To znači regrutovanje civila u napore.

„Rat dronovima pokazuje da je kapitalizam postsovjetskog tipa propao. Ne zbog komunističkog preporoda. Već jednostavno zato što se točak bezbednosnih tehnologija okrenuo“, rekao je on i dodao:

„Reći ću to otvorenije. Model koji razvijamo, gde je odbrana od dronova zadatak protivvazdušne odbrane vojske plus regionalnih guvernera, upravo je pokazao svoju neefikasnost u Omsku. Vojska jednostavno nema osoblje za organizovanje zonalne odbrane… Potreban nam je jedinstveni federalni civilni sistem za kontrolu nižeg vazdušnog prostora“.

U ranijem postu, ruski stručnjak za dronove pozvao je Putina da „pauzira“ rat kako bi se Moskva mogla bolje pripremiti. Ta poruka ne dopire do cilja. S druge strane, nesumnjivo će u budućnosti doći do više ukrajinskih dronova.

UDARNA VEST.rs (Telegraf.rs)

Share

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare