AMERI NEĆE PREĆI CRVENU LINIJU PROTIV RUSIJE, RATNI CILJEVI VAŠINGTONA I KIJEVA SE NE POKLAPAJU! Putin to zna, Ukrajina je u problemu…

Ukratko, američki vitalni interes je izbegavanje nuklearnog rata sa Rusijom, a ukrajinski je povratak Krima i Donbasa. Ti interesi nisu podudarni

Za predsednika Vladimira Zelenskog i za Ukrajinu, Krim i Donbas su nacionalne teritorije čiji povratak opravdava sveobuhvatni rat sa ciljem da se proteraju nadiruće armije Vladimira Putina. Pa ipak, u istoriji američko-ruskih odnosa pitanje ko kontroliše Krim i Donbas nikada nije bilo pitanje koje bi opravdalo rat između naše dve zemlje.

Amerika nikada nije imala vitalni interes za pitanje ko vlada u Kijevu. Tokom 19. i skoro čitavog 20. veka – Ukrajina je bila deo ruskog carstva ili SSSR-a, kojima se vladalo iz Moskve. I takvo stanje nije predstavljalo razlog za zabrinutost SAD, udaljene 5.000 milja.

Za nas, ključna briga u ovom ukrajinsko-ruskom ratu nije ko će kontrolisati Krim i Donbas, već da SAD ne budu uvučene u rat sa Rusijom koji bi mogao da eskalira u svetski, odnosno nuklearni rat. To je najvažniji interes Amerike u ovoj krizi.

Ništa u istočnoj Evropi ne bi opravdalo sveopšti rat SAD sa Rusijom. Uostalom, istočna i centralna Evropa pod kontrolom Moskve je situacija koja je postojala tokom Hladnog rata od 1945. do 1989. godine, a SAD nikada nisu vojno osporile takav rezultat Drugog svetskog rata. Živeli smo sa tim.

Kada su Mađari 1956. ustali za slobodu i nezavisnost, SAD su odbile da intervenišu. Umesto da rizikuje rat sa Rusijom, predsednik Dvajt Ajzenhauer je mađarske patriote prepustio svojoj sudbini. 

Dve alternative

Koliko se samo svet promenio u 21. veku. Danas, premda SAD nisu u obavezi da ratuju za Ukrajinu, dužni smo, prema NATO ugovoru, da uđemo u rat ukoliko budu napadnute Slovačka, Češka, Bugarska, Rumunija, Mađarska, Poljska, Litvanija, Letonija ili Estonija.

Iako Kijev nije član NATO-a, SAD sebe doživljavaju kao finansijera i glavnog snadbevača Ukrajine oružjem, u ratu koji ona vodi sa Rusijom oko Krima i Donbasa, što bi moglo dovesti do upotrebe nuklearnog oružja po prvi put od Nagasakija.

Ukratko, naš vitalni interes – izbegavanje rata SAD sa nuklearnom silom – može se uskoro sudariti sa strateškim ratnim ciljevima Ukrajine – odnosno potpunim preuzimanjem Krima i Donbasa.

Ako je Putin ozbiljno namerava da vodi rat svim sredstvima kako bi zadržao Krim i Donbas u sastavu Rusije, koliko daleko smo spremni da idemo da bismo pomogli Ukrajini da istera Ruse i povrati ove teritorije?

Svečano otvaranje novog NATO štaba u Briselu 2017. godine (Foto: NATO)

Čini se da nastaje otprilike ovakva situacija:

Dok američko oružje pomaže da se ruski vojnici isteraju iz okupiranih regiona Ukrajine, Rusija i Putin bivaju saterani u ćošak, gde im preostaju dva izbora: ili prihvatiti poraz, poniženje i sve proishodeće posledice, ili eskalirati da bi zadržali ono što imaju. U nekom trenutku, eskalacija radi sprečavanja poraza može zahtevati prelazak nuklearnog praga. Putin i njegova svita su to već nagovestili.

Zaključak: u nekom trenutku ovog sukoba, postizanje ratnih ciljeva Ukrajine mora naterati Moskvu da razmotri eskalaciju ili da prihvati poraz. Što je ratna situacija gora za Rusiju, pre će doći dan kada će Putin morati ili da igra na svog „keca u rukavu“ kako bi izbegao poraz, ili da prihvati poraz, poniženje i svoje potencijalno svrgavanje u Moskvi.

Neželjeni ishod

Kao što bi ruska upotreba nuklearnog oružja mogla da dovede do rata koji bi uključio i Sjedinjene Države, nemilosrdna težnja Kijeva da zadovolji svoje nacionalne interese – vraćanje svih oblasti koje je Rusija zauzela, uključujući Donbas i Krim – će na kraju ugroziti vitalne interese SAD. Ako Kijev, uz oružje i podršku SAD, potisne Ruse sa Krima i iz Donbasa, Kijev rat sa Rusijom približava nuklearnom ratu.

Drugim rečima, nastojeći da povrati sve teritorije koje je Rusija osvojila od 2014. godine, Kijev prisiljava Moskvu da razmotri jedini način za sprečavanje poraza i nacionalnog poniženja – upotrebu taktičkog nuklearnog oružja – što znači približavanje ratu sa Sjedinjenim Državama.

Amerikancima bi najbolje bilo da počnu da tragaju za ishodom ovog rata kojim će biti okončano krvoproliće, Kijevu vraćen veći deo Ukrajine, i izbegnuto istorijsko poniženje za Rusiju. Neki Amerikanci vide ovaj rat kao priliku da poraze i osramote Putinov režim i Rusiju. Oni koji nastoje da ostvare takve ciljeve trebalo bi da shvate da nas približavanje ostvarenju njihovih ciljeva ujedno približava i upotrebi nuklearnog oružja od strane Rusije.

Podsećanja radi, predsednik Džon F. Kenedi je nastojao da obezbedi častan izlaz iz kubanske raketne krize za sovjetskog diktatora i državu koja ju je izazvala.

UDARNA VEST.rs

Share
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare